Zašto mislimo da će drugi verovati u to?
Kako da ih uverimo da podrže proces promena?
Šta nam je sve neophodno da u tome uspemo?
Snaga uveravanja ljudi je od ključnog značaja za uspešnost promena.
Uverenja sa jasnim instrukcijama u pogledu aktivnosti trasiraju siguran put ka uspehu.
2. LIDERSTVO: To je sposobnost da utičemo na ljude i oblikujemo događaje.
Liderstvo se najbolje meri brojem i posvećenošću pratilaca. Da li ljudi prate lidera zato što žele ili zato što moraju? Lider je odgovoran za ljude koji su odgovorni za rezultate promena, stoga je potrebno da posebnu pažnju posveti sledećim oblastima:
a) Prilagodljivost:
Fleksibilnost je jedna od najvažnijih karakteristika koja će ljudima biti potrebna u budućnosti. Mnogi ljudi pate od psihoskleroze, odnosno bolesti tvrdih stavova. Imaju svoju istinu u glavi i ona je samo onakva kakvom je oni vide. Ukoliko neko drugi ima drugačiju sliku jedne iste stvari u svom umu, to je osnov za sukob ili raspravu. Mnogi ljudi ne žele da prihvate činjenicu da je promena neizbežna i čak ako je prihvate ne žele da joj se prilagode. Ako promenu prihvate i nekim čudom uspeju da se prilagode, tada ne žele nikakvu odgovornost za njen ishod.
Dakle lider je taj koji kod svakog pojedinca treba da obezbedi sva tri koraka: Prihvati, prilagodi se i preuzmi odgovornost.
b) Osposobljenost:
Osposobljenost ljudi se takođe oslanja na tri stuba:
1. Prirodne sklonosti: To su urođene karakteristike ili talenti osobe.
2. Iskustva: Znanja i veštine koje su sticane kroz godine rada.
3. Obučenost: Nova znanja i iskustva koja su osobi potrebna da bi bila uspešna kroz proces promena.
c) Motivacija:
Reč koja u svom korenu ima motiv i akciju. Ako postoji motiv, a nema akcije suštinski se ništa ne dešava jer ono što je unutar čoveka u obliku misli i emocije nije se pretvorilo u delo. Ako postoji akcija, a nema motiva ona je bezvoljna i prinudna.
Motivacija se najviše oslanja takođe na tri stuba:
1. Korporativna kultura: Da li su ljudi u poslovnom okruženju o kojem mogu razmišljati na način ,,Ovo je sjajno mesto za rad”? Da li su korporativne vrednosti povezane sa njihovim ličnim vrednostima?
2. Lični ciljevi i potrebe pojedinca: Da li su kompanijski ciljevi povezani sa ličnim ciljevima? Da li ljudi shvataju da rade za sebe a ne za drugog? Da li kroz kompaniju ljudi mogu da ostvare svoje lične ciljeve?
3. Materijalne i nematerijalne nagrade: Koliko su ove vrste nagrada usklađene se materijalnim i emotivnim potrebama pojedinca?
3. ORGANIZACIJA: To su specifični koraci kojima će se promena, liderski, sprovesti u delo.
a) Proces: Kroz proces je potrebno takođe odgovoriti na nekoliko važnih pitanja:
1. Koji broj promena je potrebno sprovesti u delo?
2. Koliko ljudi treba da bude uključeno u proces?
3. Koliko koraka je potrebno da proces promena ima?
Kod broja koraka veoma je važno voditi računa o zakonu kompleksnosti koji kaže da je šansa da dođe do greške, nerazumevanja ili neprihvatanja jednaka kvadratu broja koraka koji imate u procesu.
Ako imate 3 koraka – kompleksnost je 9.
Ako imate 4 koraka – kompleksnost je 16.
Uvođenjem četvrtog koraka za 77% komplikujete sebi život.
b) Prioriteti: Ova lista je od enormnog značaja:
1. Šta novo počinjete da radite?
2. Šta ćete raditi više nakon promena?
3. Šta ćete raditi manje nakon promena?
c) Postprioriteti: Ovaj izraz je mnogima nepoznat a jednako je važan kao i reč prioriteti. On daje odgovor na sledeća pitanja:
1. Šta prestajete da radite?
2. Šta ćete raditi manje?
3. Šta ćete raditi ređe?
Ljudima se često stavlja fokus samo na prioritete i tako oni misle da mnoge stvari koje su do sada radili ostaju na snazi i samo su došli novi prioriteti kao dodatak što naravno često završava sa stresom i frustracijom.
Primena ovih specifičnih i merljivih koraka, proces promena čini lakšim i efikasnijim.
Srećno kroz promene!
Nema komentara